subota, 12.03.2011.
Gdje sam ti ja ?
Pogledam nekad fejs i vidim kako neke cure svoje dečke onak stavljaju na fejs, kao da se žele pohvaliti njima. Žele pokazati da su im potrebni, posebno u nekim trenucima u životu. Vidim da im je stalo do toga da se vidi da imaju nekoga pored sebe. A onda pogledam nas dvoje i što vidim!? U zadnje vrijeme nekako me nema u prvom planu. Mičeš srca kojima ti pokazujem ljubav i želim da svi vide, a tebi kao da smeta to. Na profilu samo tvoja slika,mene nema i mislim da me još dugo i neće biti. A to boli i onda shvaćaš da si zapostavljen i da se netko oko tebe baš i ne trudi onako kako bi trebao. Još mi neki dan kažeš da si prije bila luda,mislim valjda zamnom,a da sad više nisi. Što to znači da više nisam toliko bitan u tvom životu. Žao mi je kad vidim kako se neke cure trude oko svojih dečki,a ti si oko mene prestala. Jel shvaćaš da mi treba ta pažnja da bi bio sretan,zašto me odbacuješ na neki način i dopuštaš da se među nas uvuče praznina i tišina. Bojim se da će jednom ova ljubav samo nestati u tami,nećemo znati da smo izgubili nešto predivno. Ali znaj da ako se to dogodi da ćeš krivac biti ti jer ti polako posustaješ i gušiš ovu ljubav svojim ponašanjem. Pokušavam ti toliko puta pokazati i prigovoriti da bi shvatila što radiš, ali ti ne vidiš to. Oprosti mi, ali bojim se da ćeš ugasiti ovaj žar i mislim da ćemo nestati kao prašina koju će otpuhati vjetar.
četvrtak, 03.03.2011.
Surovo jutro
Budan,a sanjam o nekom drugom životu. Sanjam i maštam o nekim lijepim stvarima koje bi volio da se dogode. Još uvijek me muči taj malo zahladnjeli odnos i misli me tjeraju da sanjam o nečem drugom. Negdje daleko od svih i svega, neki novi život o kojem sam davno maštao. Oduvijek sam želio otići daleko od svega što znam. Makar živio i kao siromah barem bih bio bogat duhom. Tako sam mašto o dalekom svijetu i svjetlima velikih gradova, kako ostavljam sve iza sebe i kako će to u nekom probuditi emocije i da će taj netko poželjeti da mu se vratim. Netko tko će me jako trebati i kome će biti žao što me je pustio i nije shvatio koliko vrijedim.
Ali sve to je prekinula ona, kapetanica moga srca i ostao sam čvrsto na zemlji. Ostao sam tu i pomislio ona je ta i vrijedi čak i snove ostaviti iza sebe zbog nekog tko te voli iskreno i svim srcem. Međutim, sada u zadnje vrijeme bojim se da se ona više tako ne osjeća i da će se sve između nas ohladiti. Osjetim da me više ne gleda onim očima kojima me je gledala na početku. To me kida i osjećam se kao brodić usred oluje na otvorenom oceanu. Vrtim se u krug i ne znam kojim putem krenuti da bi došao na sigurno. Valovi me zapljuskuju i udaraju svom silinom, a ja pokušavam preživjeti i ne želim potonuti na dno oceana. Jer tamo na dnu sve je hladno i tako spokojno da se ledi krv u žilama kad shvatiš da ćeš dolje ostati zaboravljen i da te više nitko neće vidjeti. Možda ćeš nekoga podsjećati na nešto i da si nekada bio tu u luci. Da si toliko puta išao na putovanja i izmjenjivao doživljaje s ostalim brodovima,ali da si se vratio. Ponekad su te priče bile divne i ostavljale bez daha,ali bile su samo kap u moru onih ružnih stvari. Jer toliko je situacija u kojima smo se našli, gdje smo bili izgubljeni i u strahu da smo i zaboravili na lijepe i sunčane dane. Toliko puta smo se bojali i drhtali na vjetru da izgledamo tako staro i dotrajalo. A naši kapetani i dalje naš voze po otvorenom moru i lome valove u nadi da bi na drugoj strani pronašli nešto što imaju u svojoj luci. Jer kad ostare i oni, shvate da im je vrijeme uzalud prošlo i da su se razočarali u dalekom svijetu pa sjednu i plaču na obali svoje luke jer im je žao što nisu vidjeli da su u svojoj luci bili tako sretni i da im nije ništa falilo. Tražili su nešto što ni sami nisu znali opisati i onda su shvatili da im je to cijelo vrijeme bilo pod nosom i da su izgubili i vrijeme i sreću,a najtužnije od svega toliko su izlomili brodić da on jedva pluta u lučici. More i vrijeme su ga izjeli sa svih strana,slomili su mu duh i oboje tužni i izgubljeni u vremenu žale svako ono jutro kad su se otisnuli iz luke i ostavljali sve ono lijepo iza sebe. Ostalo je još samo da ih vrijeme izbriše, vjetar raznese njihove ostatke i sve što ostaje bit će prazna mjesta na kojima su nekad stajali... 
ponedjeljak, 28.02.2011.
Ubi me ti
Dođeš na face i ne javiš se,odeš na brzinu da ne vidim,bocnem te da vidiš da sam tu,ali šta to vrijedi kad me ti očito izbjegavaš. Ne znam šta se s tobom događa i što se to u našem odnosu promjenilo. Nekako me sve podsjeća na onu tvoju priču što ako se jednog dana probudiš pored nekog i shvatiš da to nije to nije taj lik s kojim si se htjela buditi svako jutro. Čini mi se da se tebi upravo to dogodilo,ali kako da ti to kažem da se ne naljutiš. Vjerojatno ćeš sve poreći i reći mi da sam poludio. Al kad si na mom mjestu i kad vidiš da ti se očito nešto događa pred nosom onda ti svakakve stvari padnu na pamet. Jer kad ti uporno šaljem poruke da si mi potrebna i da mi trebaš jako, da se osjećam bzvz i da ne znam kud bi sa sobom ti nisi napisala NIŠTA. Jel to značli da te boli ona stvar za mene. Jel to znači da si zaboravila da te volim svim srcem i da te moja ljubav podigla iz iste takve tuge i prašina.
I eo sad još staviš pjesmu od Merlina,ako me ikad sretneš.. pa koji kurac?! Jel ti voliš nekog drugog? Jer mi se nismo rastali i mislim da to nije za nas pjesma. Jel možda imaš nekog na kog misliš i njemu to pjevaš? Ma daj pa ne mogu vjerovati da mi se to događa. E nemam snage pisat više jer ubijaš me... Nisam to zaslužio i bojim se da ću umrijeti od tuge i boli. Peče me srce i stvarno mi je žao da to ne vidiš.
nedjelja, 27.02.2011.
:/
Bože,ne znam što se događa u mojoj glavi,ali sad vidim da nije tako teško poludjeti i otići u neki sjeban svijet. Nisam ovo nikad do sada osjetio al zbilja je zbunjujuće. Pitam se jesam li stvarno poludio ili su to samo trenuci neke krize. Imam osjećaj da više ne znam što je stvarno,a što ne. Ova ljubav mi svašta očito radi. Jbt kakav je ovo svijet i kakvi su to ljudi oko mene kad se ja moram ovako šugavo osjećati.
Ne znam zašto ona koja to treba vidjeti ne vidi. Koliko puta sam rekao da se loše osjećam i da mi fali, a dobio odgovor da je i njoj tako. Al da se ovako osjeća stvarno znam da bi jedva čekala da mi se javi i da me čuje. Ponekad se divim sam sebi kakve krize i situacije sam prošao i ostao normalan. Neke stvari zbilja dovode do ludila i pitam se vrijedi li ovaj život ovoliko. Jer toliko je tužnih i praznih dana da jednostavno i kad dođu oni sretni ne ostave trag na meni. Nekako mi se čini da su oni dani sreće za mene prošli. Čini mi se da sam ušao ponovo u neko novo razdoblje i da slijedi pad s kakvim se još u životu nisam sreo. Ne znam koliko vrijedi život oko mene,al za to izgleda nitko ni ne mari. Što nekom znači tuđi život i nečija sreća. Očito ništa kad se ne trudi biti tu kad je potreban.
Pitam se što je na drugoj strani. Da li neki bolji svijet ili nešto drugačije. Ne znam da li bi mi tamo bilo bolje nego sad na ovom svijetu. Znam da je ovaj život vrijedan i da ima toliko lijepih stvari, ali to ne možeš sam doživjeti. Treba ti netko da bude uz tebe i da s njim to sve podijeliš. Da mogu vrisnuo bi da me ona čuje i da joj pokažem koliko me duša boli. Stvarno me boli, a ona je uzrok te boli.
Ne znam zašto ne vidi da me boli srce i da ova veza nije kao prije. Nešto i neki dio toga svega nedostaje. Ne mogu ja ići leći u krevet i osjećati se glupo i jadno. Pogotovo nakon riječi da sam joj dosadan i da serem. Pa boli me to i ne znam kakvo je to njezino srce kad je očito ljubav negdje nestala. Kad ju ne može pokazati. Dajem sebe u svakoj riječi i djelu samo da vidi da mi je stalo,a ona okreće glavom. Pa zar sam to zaslužio. Zar ne može sve biti kao prije i da me gledaš onim osmjehom kao kad smo se upoznali i skočiš mi u naručje. Zašto je to nestalo. Ljubav se njeguje i pazi svaki dan. Ne možeš neko vrijeme zaboravit na nju pa onda kad se ti osjetiš tužno zvati me i pokazivati ljubav. U biti nikad me i nisi zvala i rekla da ti trebam, ali da ti trebam više od ičega jer te život stjerao u kut da ne znaš što bi bez mene. Ja bi onda bio taj i bio uz tebe barem riječima da ti pokažem koliko vrijediš i podignem te. Dao bi sve od sebe i potrudio se pokazati ti sve to, ali nikad me na taj način nisi trebala. Doduše možda jednom kad se još nismo dovoljno poznavali kad se dogodila ona situacija. Ali i tada sam bio uz tebe, a ti si me odbacivala kao da nisam dostojan biti uz tebe. Jadan je osjećaj kad nekome govoriš da si tu i da ti znači sve, a dobiješ odgovor: " Ja te neću miještati i tražiti ništa od tebe!"
Pa jebem ti takvo srce i takvu ljubav. Ma kakav je ovo svijet u kome svatko živi za sebe,gleda drugima u oči i radi suprotno od onog što govori. Zar nitko nema hrabrosti gledati iskreno u oči i voljeti ili ne voljeti osobe onakve kakve jesu. Ne tražim da u meni vidiš Boga jer to nisam. Običan sam dečko kojem treba ljubavi i pažnje kad se nađe baš u ovako usranoj situaciji. A vidi me sad sjedim opet tu i pišem da se osjećam jadno,a ti ne možeš pitati ljubavi što ti je ili bar reći sve će bit u redu jer znaš da te volim. Jedna poruka opet je puno da nekog smiriš i daš mu snage da živi!?
Pa kako da čovjek ne poludi i ne skrene malo kad mu se takve stvari događaju pred očima. Kako ste svi puni te sebične ljubavi i puni gorkih laži. Jer reći nekome da ti znači sve i da je najbolji na svijetu ne znači samo mu to reći nego i pokazati. A da li ti to radiš? Ne.. Nikad nisi imala hrabrosti pogledati me u oči i reći nešto lijepo i nešto zbog čega bi se osjećao posebno. Možda te stid i neugodno ti je reći tako nešto,ali kad vidiš da ti netko daje i dušu i tijelo kako možeš samo stojati i ne reći ništa. Pitam li se jel se stvarno tako osjećaš i dal me stvarno voliš ili sam ti samo navika???
Ma pun sam bjesa i to svaki dan sve više i više jer osjećam da ću puknuti od te tvoje ljutnje i iskaljivanja bijesa na mene, tog nečeg što ne vidiš da ti je pod nosom. Pa jel netko treba umrijeti da ljudi vide da su trebali nekoga i da nisu tako zaslužili umrijeti. Vidio sam smrt svojim očima i žao mi je što netko mora tako završiti,a netko je tu i čeka te male leptiriće ljubavi,a dobije ubod ose ravno u srce. I onda to boli jer te još dotuku i ostave samog riječima da si poludio. Da nisi normalan, al ti jesi taj normalan samo želiš da ti netko uzvrati malo od onoga što ti daješ. Samo malo da netko bude sretan... :(
subota, 12.02.2011.
Zar opet jutro kada sam zaboravljen. Opet je nešto drugo bilo važnije od mene ili je jednostavno postala navika zaboraviti me. Hm...da.. Kad se probudiš i pomisliš na osobu koju voliš mislim da jedva čekaš da joj pošalješ poruku i kažeš koliko ti je draga. Bar ja tako mislim i osjećam. Pa ne mogu čekati ni pet minuta da se ne javim voljenoj osobi i poželim joj dobro jutro. Poželim i puno više, da mogu biti uz nju dok se budi,ali kad znam da nisam u mogućnosti to napraviti pa joj onda barem kroz neke lijepe riječi pokušam to pokazati.
Nekad sam i ja znao dobiti tako neku lijepo poruku zbog koje mi bude drago što sam se probudio i što živim. A ovih dana najradije se ne bi ni budio. Tako se jadno osjećam da je to stanje za poluditi. Ne mogu tako više ni buditi se ni živjeti. Fali mi ta ljubav i fale mi ti osjećaji. Ja znam da ona nije toliko osjećajna kao ja i drugačija je od mene,ali vjerujem da se nađe u situaciji u kojoj sam ja sada ne bi mi više nikad zaboravila poslati poruku. Nekad mi je tako teško da mi dođe da zaplačem. Ne mogu se skoncentrirati na ništa, ne mogu ništa gledati, ne mogu misliti. Osjećam se kao da ne pripadam ovdje i da opet polako postajem zaboravljen. Postajem odbačen i ne ostaje mi ništa osim žaliti što sam opet izgubljen u ovom suludom svijetu bez imalo ljubavi. U svijetu koji donosi samo tugu i bol, plač i patnju. Nitko se ne trudi dovoljno da nekom pokaže da mu je stalo i da ga razveseli svaki dan. I kad se sjetimo da su nam te osobe govorile kako će uvijek biti uz nas i neće dopustiti da nas itko povrijedi, zvučalo je tako lijepo slušati. Samo što je to slušanje postalo kao i glazba, s vremenom izađe iz mode. A nakon nekog vremena te osobe te zaborave i bace u očaj od kojeg su te htjele spasiti. Ne znam kako netko može nešto izgubiti ako mu je to drago i ako to voli jako. Pričali su nam kako netko može biti takva osoba da okrene leđa prijatelju i voljenoj osobi, ali rijetki su doista takvi. Kad tad se i te osobe koje su nam to govorile preobrate i postanu baš te osobe koje su mrzili i ogovarali.
Nije moguće da netko tko ima srce i dušu radi stvari koje mogu nekog povrijediti i nanijeti mu bol i patnju. Ehh kako je teško kad si dobar i kako boli kad voliš. Daješ sve od sebe za ljubav, vezu i osobu koju voliš, a od nje dobivaš tako malu mrvicu pažnje da čak i kućni ljubimac dobije više pažnje i brige od nas. Pa ljudi smo i imamo osjećaje. Želja nam je biti voljen i pripadati nekome, ali nitko nam to očito ne želi pružiti.
I sad će doći valentinovo koje sam jedva čekao jer sam napokon našao osobu s kojom mogu biti za taj dan. Ali sad me to više ne veseli ni najmanje jer sam ljut i bijesan. Ljut sam jer sam za valentinovo samo htio osobu koja će me pogledati u oči i reći da me voli. To bi mi bio najveći poklon, a ja znam da ga neću dobiti jer riječi volim te neću čuti dok ja prvi ne izgovorim. Dugo vremena već to nisam prvi čuo i tako hladno i bezvoljno se osjećam kad mi samo ponovi "I ja tebe.." Svaki dan mi kaže da je valentinovo njoj bzvz i glupo baš iz tog razloga jer se ljudi navikli kupovati poklone jer se mora kao zbog valentinova. Ja sam joj rekao da ne gleda na njih nego samo na nas,rekao sam da želim samo biti pored nje, da me zagrli i kaže da me voli. Samo mi reci VOLIM TE i bit ću SRETAN!!!!!
Zar je to toliko teško? Ili to više ne osjećaš... :( :(
petak, 11.02.2011.
Heh..kako ovaj život zna bit kompliciran. Sve se čini lijepo i baš onako kako želiš da bude. Sve ti izgleda lako i misliš da nema toga što te može povrijediti i baciti u crne misli. Misliš imaš osobu koju čekaš cijeli život, volite se, smijete se, pričate o lijepim stvarima i o zajedničkom životu. Ponekad poželite poletjeti od sreće jer imate osjećaj da vam rastu krila kad vas netko usreći. Držite se za ruke dok šetate, ljubite se i kad vidite jedno drugom onaj sjaj u očima osjetite da vrijedite, da volite. Jednostavno osjetite da ŽIVITE!!
U životu je sve prolazno pa tako i ovaj život. Proći će brzo i kad budemo stari imat ćemo nadam se nešto lijepo za ispričati nekome i sjetiti se lijepih trenutaka. Baš tih iz mladosti kad ste bili lijepi, mladi i puni života. Jer samo jednom u životu prolaziš kroz taj dio i onda je žalosno kad mnogi ljudi zaborave to i lete prema materijalnim stvarima i prodaju dušu da postanu netko tko ustvari nikada nisu htjeli biti. Zaborave sve ono o čemu su maštali kad su bili mali i koliko su ih neke sitnice činili sretnima. Koliko su htjeli nekoga da ih voli srcem i dušom.
Živiš da bi volio i bio voljen, da imaš nekog pored sebe i da mu vjeruješ. Onda nađeš osobu sličnu svojim snovima, ponekad i istu i sve je super dok ona ne počne zaboravljati neke stvari koje su vam prije ulijevale snagu i pomogle da dignete glavu, ali skupa da dignete glavu i gledate u istom smjeru. Heh.. a onda dođu dani kad osjetiš tugu i kad ti taj netko treba više nego išta, a on nije pored tebe i jedino što treba je poslati poruku pa makar i samo pusu u njoj da budeš opet onaj stari. Ali ne, toga nema, više.. Tužno je kako ljudi brzo zaborave one dane kad su bili tužni i kako im je bilo kad su se tako osjećali,a onda je došao taj netko tko ih je podignuo sad dna i pokazao put u novi život. A sad im se tako osoba koju vole osjeća, a oni to ne vide.
Živimo,ali neki ipak nisu svi živi. Nekima drugi uskraćuju život i da dišu punim plućima. Umjesto da su uz nas u svakom trenutku i podržavaju nas. Da čak i na mali znak tuge pokušaju to maknuti iz našeg srce i glave oni se radije bave nečim što uopće nikom ne donosi ništa dobro. Život je kratak i ako mislimo da ima vremena za sve varamo se. Vrijeme u životu znači sve, a dani koji prođu se ne vraćaju. Ako te dane niste uz voljene osobe zar mislite da ćete to kupiti nečim? Mislite da će riječi oprosti ili žao mi je vratiti vrijeme i trenutke koje ste trebali biti uz tu osobu. Žalosno, ali uvijek ćete imati izgovor da niste mogli jer.... Što? Zamijenili ste ljubav za nešto sasvim nevažno u životu jer ste mislili... Što? Da radite nešto da vam u životu bude bolje i da... Što? Time usrećite nekog tko vas voli i da vam život bude bolji. A za to vrijeme ne vidite ono najbitnije. Da tome nekom trebate i da je to jedino što ga čini sretnim.
I onda izgubite vrijeme, neke trenutke koje ste mogli provesti s tom osobom, nešto što bi vam ostalo u sjećanju i o čemu bi pričali kad ostarite. Izgubite tu osobu, izgubite sve što ste imali u životu i na samom kraju izgubite sebe. Onda opet žalite za svime i mislite da se vrtite u krug i da će ćete sad morati sve ispočetka. Ali onda podignete glavu i pogledate se u ogledalo. I ono što ugledate je starac koji ne prepoznaje više ni samoga sebe i kojemu je vrijeme izmijenilo svaku crtu lica i zapitate se kako je to moguće. Kako je moguće da vam je život tako brzo proletio. Onda vam smrt vam pokuca na vrata i tek onda shvatite da ste život uzalud potrošili i molite Boga za još jednu šansu jer vam je žao.
Jeste li svjesni da živite danas,ovog trenutka dok ovo čitate i da nije kasno da nekom koga volite kažete to i pokažete da vam je stalo. Udahnite duboko i recite toj osobi sve što mislite i što osjećate jer kad se nađete pred ogledalom iz ove priče bit će kasno. Ne čekajte ni sekunde i ako ne pročitate zbog toga ovo do kraja i javite se toj osobi ja ću biti sretan i znati da sam u nečijem srcu probudio ono što je davno izgubio i podsjetio ga da živi. Volite i živite u ljubavi svaki dan jer nikad ne znate kada vam je zadnji....
Svaki jebeni dan isto sranje. Pa kako uspije baš svaki dan zaboravit me na par sati. I što sad,ja tu sjedim bijesan i ljut što se to događa, a ona tko zna gdje je. Hm... pa kako čovjek da ne poludi. Šalješ joj poruke da vidi da ti je stalo i da ju nisi zaboravio,a ona i ne obraća pažnju da mi fali ljubav i da mi fali malo nekih osjećaja da me podigne. Pa ako si mi cura i ako me dovoljno poznaš zar to ne možeš primjetiti?! Ja sam se trudio svaki jebeni puta kad si bila u bedu biti uz tebe i toliko puta sam ti rekao da te volim svim srcem da ti je jednostavno to dosadilo izgleda. Pa nije ljubav samo stvar u tome da imaš dečka i da imaš nekoga. Tog nekog treba i zadržati i pokazati mu na isti način da ti je stalo do njega. Taj netko se trudi svaki dan ti uljepšati i reći nešto lijepo,a za uzvrat što dobije?! Nekoliko sati muke i bijesa,zaboravljanje i očaj. Možda si ti osoba kojoj je to sve pičkasto i ne treba ti tolika pažnja, ali ako voliš srcem to ne može nikako biti tako. Ti si sigurna da ja nisam idiot koji će te varati i znaš koliko mi je stalo do tebe baš iz tog razloga jer ja to tebi stalno govorim. Hm...možda nisam trebao tako,možda sam trebao biti idiot kojeg ćeš moliti za malo ljubavi kao što bi ja sad izgleda trebao moliti tebe. Pa kakva je ovo veza kad si zaboravila obratiti pažnju na mene.. Zar si slijepa i ne vidiš da ti danima pokušavam nešto reći preko svih mogućih sranja na fejsu i porukama, zar ti sve moram nacrtati i reću da shvatiš. Ali da kad se i tad ne bi naljutila i ja ispao kreten jer sam to rekao.. Pa dokle više ovako da se patim.. Jedno vrijeme sam bio sretan i vjerovao ti sve,ali polako gubim vjeru i čudno je to što se više ne događaju stvari koje su se prije događale. I ako prigovorim što će biti, reći ćeš daj pričaš gluposti. E pa lijepo se potrudi dokazati mi da pričam gluposti, reci mi što tu nije logično i gdje ja to griješim? U tome što te volim i nastojim to pokazat i tražim samo mali dio nazad? Oooo Bože ne mogu vjerovati da se ovo događa...
srijeda, 09.02.2011.
Zašto uvijek kad nije kod kuće imam osjećaj da je s nekim drugim. U glavi slika da leži s nekim na krevetu i da ga miluje dok ja čekam poruku i sve misli usmjeravam prema njoj. Ponekad pomislim da sam malo izgubio razum i da se previše brinem i bojim da ju ne izgubim. Ali kako da to ne radim kad ne želim drugu,jednostavno želim da ona bude ta.
Tako glupo se osjećam kad pomislim da jednog dana sve ovo može nestati i pretvoriti se u ružan san. Imam osjećaj da nekad ne misli na mene i da zaboravi jer čujemo se svakih dva sata i tak malo više nekad,al kad prođe po 4,5 sati onako a ne dobijem poruku pitam se pa što radi da ne može uzeti mobitel u ruku i potrošiti minutu vremena da mi se javi. Možda ona ne misli da je meni to jako važno i da nije to velika stvar ne javit se tako dugo. Znam i ja da nije, al nekad je toga bilo puno više. Nekad me je znala iznenaditi i poslati onako neku lijepu poruku kad ne očekujem to. To mi je onako ulijevalo nadu u sve i nisam bio toliko opterećen time i kad se ne javi znam da misli na mene i da joj je stalo do mene jako. Nekako s vremenom toga baš i nema više pa mi fali to sve. Tužan sam i kad joj to na neki način kažem ona ne shvaća to. Kaže mi da je sve u redu i da nemam razlog za tugu.. Teško mi je i jedva čekam da budem pored nje stalno da mogu vidjeti njezin osmjeh i oči i bit ću sretan jako...
subota, 05.02.2011.
Nešto što bi cure trebale znati o dečkima:
1. Dečko koji iskreno voli ne gleda cure uokolo i smatra vas jedinom osobom s kojom želi provesti ostatak svog života.
2. Kada mu priđe druga cura neće oklijevati ni sekunde da joj pokaže da ga ne zanima,ma kako ona zgodna bila.
3. Uvijek se nasmije kad mu cura napravi nešto nestašno i ispadne smotana, ali joj se neće narugati nego reći da mu se baš to sviđa.
4. Dečko koji vas voli želi da budete samo njegova i da vam ne trebaju drugi.
5. Kada vam pošalje neku emotivnu poruku želi da shvatite da se osjeća usamljeno i da ste mu potrebni. Uzvratite mu istom mjerom jer to očekuje od vas.
6. Ako vam dečko priča o nekim problemima općenito znajte da ga nešto muči u vezi i da želi da mu kažete nešto lijepo što bi ga uvjerilo da vam je jedini.
7. Ako vas dečko pokušava nasmijati i šaliti se s vama, znači da vas želi vidjeti sretnu i da mu se sviđa vaš osmjeh.
8. DEČKI VAS VOLE VIŠE NEGO VI NJIH IAKO VI NE ŽELITE TO PRIZNATI.
9. Kada kažemo da ne volimo cure koje varaju i hodaju sa svima želimo vam reći da nam je drago što ste drugačije od takvih.
10. Ako vam kažemo nešto pogrešno i to vas povrijedi razmišljat ćemo o tome danima dok vas ne vidimo opet i ne pokušamo to ispraviti.
11. Kada se zagledamo u vas i pitate nas zašto vas tako gledamo,jednostavno vas volimo i uživamo u svakom trenutku pored vas.
12. Dali bismo sve na svijetu da shvatite da ste nam jedina i da želimo da i vi tako mislite za nas.
13. NISMO SVI STOKE! Ako su se NEKI ponašali prema vama tako to ne znači da samo SVI takvi.
14. AKO DEČKO ŽRTVUJE SAN I ZDRAVLJE SAMO DA BI PRIČAO SA VAMA PREKO TELEFONA DO JUTRA, ZNAČI DA MU JE STVARNO STALO I DA ŽELI DA BUDE SA VAMA ŠTO DUŽE.
15. Ako vam dečko stalno ponavlja da ste mu lijepi i dragi nemojte reći da vam je to već 100 puta rekao,uzvratite mu na lijep način.
16. Ne propustite ni jedan dan a da mu ne kažete da ga VOLITE jer to će ga činiti sretnim.
Ako imate dečka za kojeg mislite da je poseban i ga nikada nećete razočarati,da ga volite više od ičega i da ste spremni učiniti sve za vašu vezu i ljubav potrudite se da mu to i pokažete.
Lost
Opet onaj stari osjećaj usamljenosti i pomisao na to da će me netko povrijediti,
ovaj puta je to ona,moja voljena. Iako sve izgleda predivno i kao u bajci,
nešto me kopka i ne da mi mira. Tjera me na pomisao da se u njoj nešto mijenja,
postaje čudna i zamišljena u nekim trenucima. Kada joj postavim pitanje o čemu razmišlja,
nikada ne dobijem odgovor. Samo okrene glavu i kaže ma ništa. Možda i ne misli o ničem,
ali što ako postoji nešto što mi krije i boji se da ne saznam to. Nekako sam uvjeren da mi nije rekla sve
i da se nismo upoznali s našom prošlosti dovoljno. Možda postoji nešto u njezinoj prošlosti,
nešto što ju vuče nazad jer ponekad se prema meni ponaša kao prema nekom s kim je davno bila.
U tim trenucima kada ju uhvati nervoza i nekakav bijes osjetim da to nadjača njezinu ljubav prema meni.
Ali kako je moguće voljeti nekog svim srcem, a onda ničim izazvana postaje poput zmaja koji bljuje vatru svuda oko sebe. Ni kriv ni dužan osjećam se tužno, jadno i povrijeđeno, pomislim da će mi nakon toga reći
ljubavi oprosti i zagrliti me,ali to se nikad nije dogodilo. Samo se okrene na drugu stranu i utone u misli.
I dalje bijesna, ponekad mi kaže da ako joj ne vjerujem ona tu ništa ne može. Volio bih kad bi se promijenila i shvatila da mi nanosi bol takvim ponašanjem. Ne tražim previše, samo zagrljaj i par riječi koji će vratiti boju u moje lice. Poželim da me gleda očima kojima ja gledam nju jer i kada se trudim reći joj nešto lijepo kad smo skupa, ali i tada dobijem samo kolutanje očima i riječi: "To si mi sto puta rekao već!".
Zar je to odgovor nekom kog voliš na riječi da mi se jako sviđa, da je lijepa, da ima lijepe oči, lijep osmjeh.
Ja bi rado da to ona meni kaže, al to se negdje izgubilo. I onda se izgubim i ja u svojim mislima, osjetim da ne volimo jednako i strah me je da to ne ostane tako zauvijek.
Boli srce,boli duša
volio bi da i ona ovo sluša,
al da ovo čuje
počela bi da psuje.
Ja bi opet ispao jadan i rekla bi da gubim u nju vjeru,
a ja samo želim da gledamo u istom smjeru.
